U Domu hrvatskih likovnih umjetnika – Meštrovićevom paviljonu,
2. veljače 2024. u 19 sati otvara se izložba ROBERT TORRE: MJESTO OKUPLJANJA
prema koncepciji Roberta Torrea i Saše Runjića.

Zvao se Robert Torre. Bio je psihijatar, znanstvenik, književnik, filozof, britki analitičar i kritičar društvene zbilje koji se s lakoćom kretao kroz najrazličitija polja ljudskog ‘mišljenja i pjevanja’ i na svakom ostavio jednako blistav trag. Autor vrlo zapaženih stručnih knjiga o problemima psihijatrije i liječenja ovisnosti, ali i široko prihvaćene i citirane knjige „Ima li života prije smrti“ – briljantnog antipoda prevladajuće bujice priručnika o tzv. „samopomoći“ – Torre je, po unutarnjem pozivu, bio i slikar. I to u jednakoj mjeri u kojoj je bio psihijatar ili pisac. Slikao je oduvijek, a činjenica da nije bio likovno školovan nimalo ne umanjuje značaj njegovih radova. Jer ovdje je riječ o zrelom opusu jednog vrlo upućenog i osviještenog amaterskog umjetnika koji se suvereno kreće uskim, ali dobro utabanim stazama oskudnog zanatskog umijeća s jedne i golemog teorijskog poznavanja umjetnosti s druge strane, pronalazeći jedinstven likovni jezik kojim je u stanju izraziti svoj složeni opori odnos prema svijetu i životu.

Iako je ovo temeljno retrospektiva njegove likovne ostavštine, namjera izložbe je predstaviti Robertov život i rad u cjelini. Jer svaki njegov iskaz, bez obzira na to je li riječ o tekstu, slici ili javno izgovorenoj riječi (u kojoj su gesta i mimika također bile značajno stilsko sredstvo) dio je jedne jedinstvene zaokružene cjeline; on je po sebi i u sebi bio jedan hodajući Gesamtkunstwerk – Total design i zato smo ga takvog – u cjelini njegova djela – i izložili. Ovdje zato svjedočite jednom zabavnom, šarenom, veselom, provokativnom, skarednom vatrometu i kaosu u čijoj pozadini zlokobno odjekuje mračni, ozbiljni egzistencijalističko-stoički Weltanschauung – „Umrijet ćeš a da živio nisi!“. Jer tek iz te opreke, pomaljaju se u konačnici puni obrisi Torreovog, po svemu, jedinstvenog lika. Nadamo se na istodobnu radost, veselje i zgražanje svekolikog općinstva…

Saša Runjić

 

 

 

Zovem se Robert Torre. Iz Zagreba sam, gdje živim cijeli svoj život. Posljednjih trideset godina radim kao psihijatar dominantno s alkoholičarima, narkomanima i kockarima. Likovnu umjetnost, posebno onu modernu i suvremenu, pratim posljednjih tridesetak godina, a unazad tri godine odvažio sam se i slikati. Po tom pitanju vam se i obraćam, dakako iz pozicije urbane naive „outsider arta“, da bacite oko i procijenite moje radove, pa ako vam se čine čemu, možda biste me mogli uzeti u obzir…

Naslikao sam stotinjak stvari, sve redom u tehnici akrila na platnima srednjeg i većeg formata, i većinu njih ovdje prezentiram. Moje stvari nisu slike u klasičnom smislu te riječi, već prije oslikani koncepti. Inzistiram na hladnom, promišljenom, cerebralnom, konceptualnom, pa i tehničkom pristupu. Kao polaznu osnovu svojih radova uzimam različite vizualne materijale (karte, mape, znakove, simboličke jezike, dijagrame, sheme, didaktičke prikaze, grafikone…), izmještam ih iz njihovog matičnog u likovni kontekst. Rekontekstualizacijom im pokušavam pridodati likovno estetsku vrijednost. Možda se to iz izloženog ne da zaključiti, no držim da su moje stvari i na starinski način lijepe.

Radove sam konceptualno objedinio pod nazivom „Table života“. I to „života“ zato jer oni na sadržajnoj ravni nose egzistencijalnu pretencioznost svojevrsnog temeljnijeg iskaza o životu i njegovoj suštini. A „table“ zato jer na formalnoj ravni nije riječ o slikama u klasičnom smislu riječi, budući da ja slikam koncepte, a ne slike. Tako da je ovdje zapravo riječ o dvodimenzionalnim, plošnim propagandnim tablama-konceptima, čistih jarkih boja, oštrih rubova, slikanim bez psihološke i emotivne pratnje. Dakle objektivno, asketski hladno i vedro (hotimice u suprotnosti sa sadržajnim slojem slika). Slike se između sebe podosta konceptualno i stilski razlikuju, to jest svaka od njih mogla bi se u pojedinim varijacijama na temu razrađivati kroz zasebni likovni ciklus, ali nije mi bilo do reciklaže. Slike iskazuju filozofičnost moje izobrazbe i pristupa svijetu, no nadam se da nadilaze puku konceptualnu dosjetku, te da pored narativne imaju i svoju likovnu vrijednost. Odnosno, nije ih dostatno ispričati, već ih treba i vidjeti.

Na sadržajnom planu moje slike hotimice variraju jedan te isti svežanj poruka koji bi se dao podvesti pod sljedeće: da je život jedan jedini, konačan i neponovljivo naš; da ga moramo živjeti prije smrti jer drugog vremena neće biti; da ga olako možemo promašiti i izgubiti najvlastitiju pravost; i zato nam je čuvati naše nutarnje biće, te biti svoj na svome uvijek i svuda. U pojavnom obliku, moja platna su definirana vedrim, veselim bojama, to je jedna razigrana „Ciciban“ paleta,crtež je dvodimenzionalan, plošan, jasno definiranih ploha. Dakle, formativni je element – u svojoj vedrini i veselosti – u opreci sa sadržajnom porukom samoga platna. Tom dopadljivošću želio sam zarobiti očni živac gledatelja. Čovjek ne može ne pogledati platno, a kad ga pogleda, može ga shvatiti jer nije preduboko. A kad ga shvati, ja sam mu, nadam se, pokvario popodne, moguće i cijeli tjedan.

Robert Torre o vlastitom slikarstvu, kolovoz 2021. (iz kataloga izložbe)

 

 

 

IZLOŽBA: ROBERT TORRE – MJESTO OKUPLJANJA
2. – 25. veljače 2024.
Galerija Prsten, Dom HDLU – Meštrovićev paviljon
Trg žrtava fašizma 16, 10000 Zagreb

Radno vrijeme: utorak – nedjelja 11 – 19 sati, ponedjeljkom zatvoreno

VODSTVO kroz izložbu ROBERT TORRE: MJESTO OKUPLJANJA

Saša Runjić, autor izložbe, provest će vas kroz likovni svijet Roberta Torrea, u terminima:

Subota, 17.2. u 11.30 sati

Subota, 24.2. u 17:00 sati.

Vodstvo je besplatno uz predočenje ulaznice.

Okupljanje na 1. katu, galerija Prsten u Meštrovićevom paviljonu.

Predviđeno trajanje vodstva: 45 min