Patricija Purgar

Iza ekrana

Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor

6. rujna – 2. listopada

U maloj dvorani Galerije Prica u Samoboru 6. rujna 2022. u 20.00 sati otvora se izložba Iza ekrana Patricije Purgar.

Živjeti u vremenu obilježenom vizualnim impulsima i sveprisutnim slikama oblikovalo je poimanje naše aktualne stvarnosti. Slika čini većinu naše percepcije svijeta, njegove forme i sadržaja, dok drugi mediji, poput radija ili pisane riječi postaju sekundarni, ako ne i tercijarni. U 21. stoljeću, slika uvjerljivo drži svoju prevlast. Stoga je u današnjem kontekstu vrlo zahtjevno zamisliti kako su ljudi prošlih vremena, u kojima nisu postojali svjetlosni ekrani, pa niti fotografije ili rasprostranjeni tiskani mediji, doživljavali sliku. Jedino mjesto na kojem je široko pučanstvo moglo naići na sliku, odnosno na vizualni podražaj stvoren ljudskom rukom, bila je crkva. Njeni oslikani zidovi, bogate freske ili slike na platnu pripovijedale su nepismenima biblijske priče, a pismenima bi oživotvorili svaku pročitanu riječ.

Iako se u suvremenom trenutku slika više ne nalazi samo na zidovima crkvi i drugih religijskih zdanja, ona ipak ostaje u svojevrsnoj domeni religije, imamo li na umu na koji ju način, i sa kakvom predanošću doživljavamo. Kutije pune slika, odnosno ekrani zauzimaju počasno mjesto u svakom dnevnom boravku. Oko televizije se konstruira cijeli postav namještaja, on je fokalna točka, uporište, a nerijetko i namjena bivanja u prostoru dnevnog boravka. Povlaštena pozicija televizije djeluje poput svojevrsnog oltara oko kojeg su postavljeni predmeti slični njoj, ili pak oni pomoću kojih se slika pojavljuje na tamnom zaslonu – poput različitih kablova, priključaka ili drugih hladnih predmeta.

Promatrajući televizijski ekran u njegovim različitim pojavnostima, slikaricu Patriciju Purgar zaokupile su bezbrojne slike koje stvara taj uređaj, neprestano generirajući nove impresije. Ta kutija prepuna slika postala je podatna za promišljanje stvaranja istih slika u slikarstvu. Naime, televizijske su slike čestice svjetla, fotoni, nefiksirani i u neprestanoj mijeni. Zadržati televizijsku sliku za autoricu postaje eksperiment i istraživanje kroz svjetlosne pojave koje se odigravaju na ekranu. Kroz vlastiti figurativni slikarski izričaj Patricija Purgar uočava neznatne pomake sjena i minuciozno nijansiranje boja koju stvara svjetlost ekrana. Međutim, zaokuplja ju i prizor televizijskog ekrana kada kroz njega ne prolazi elektricitet. U tom je slučaju riječ o crnom ogledalu na kojemu se ocrtavaju odbljesci danjeg svjetla i geste tijela pri prolasku ispred njegove površine. Kako mi promatramo televizijski ekran, tako i on promatra nas natrag.

Osim televizije na svom oltaru, ljudi su vremenom unaprijedili mogućnosti svjetlosnih ekrana i stvorili džepna božanstva. Ta džepna božanstva nešto manjih ekrana nalaze se u džepovima, torbama, ali ipak najčešće u dlanovima. Mobilni uređaji i laptopi sveprisutni su generatori slika koji fiksiraju poglede i maksimalno okupiraju pažnju iz više ili manje bitnih razloga. No koji god da je razlog našem promatranju ekrana, posvećenost pogleda je neumitna. Stoga u drugom slikarskom ciklusu Patricija Purgar za temu uzima prosvijetljene pojedince koje obasjava svjetlost pametnih telefona i laptopa. Poigravajući se s idejom chiaroscura i naslijeđem baroknih prizora religijske ekstaze i duhovnih vizija, slikarica stvara kompozicije koje pripovijedaju istu priču, ali u drugom vremenu, drugom tehnologijom te drugim sustavom vrijednosti i vjerovanja. Svjetlost koja obasjava lica njenih protagonista karakterom je različita, jednako kao što su diferencirane i geste te izrazi lica onih koje ti ekrani promatraju. Jednako kao i u prošlom ciklusu, kao što mi promatramo ekrane, i oni promatraju nas. A u tim se izrazima lica nerijetko očituje i nova informacija, doživljaj, odnosno sadržaj promatranoga. I kakav god on bio, uvijek je prosvjetljujuć. U doslovnom i prenesenom značenju.

 

Maja Flajsig