Nicole Hewitt – predstavljanje rada u okviru 51. zagrebačkog salona Izazovi humanizmu
NICOLE HEWITT – PREDSTAVLJANJE RADA U OKVIRU 51. ZAGREBAČKOG SALONA IZAZOVI HUMANIZMU
U suradnji s Jasminom Ravnjak, Vidom Guzmić i Ivanom Slipčevićem
Ova žena se zove Jasna, ep. 06 / Metafore/Skica za epizodalni povijesni roman u filmskom obliku u deset nastavaka
četvrtak, 7. srpnja 2016., u 19.00 h
Galerija Prsten
U šestoj epizodi Jasna razmatra moć metafore, arhiva, repozitorija i maketa.
Kao mutaciju filmskog projekta, s kojim se bavi već dvije godine, Nicole Hewitt predstavlja skicu za povijesni roman u filmskom obliku u epizodalnom performativnom izdanju, koji kao polazište uzima međuprostor osobne i službene povijesti, proces postojanja i nepostojanja u medijima, u arhivu i u društvu, prevođenje i prenošenje društvenih percepcija, upisivanje i neupisivanje u kolektivnu memoriju sadržaja i poruka, slika, filmova i teorija. Uzimajući kao gradbene elemente materijale iz sjećanja ekspertnog svjedoka, vlastita sjećanja, Jasnina sjećanja, diskurse koji su je oblikovali kao autoricu, teorije koje su je oblikovale kao subjekt, prikaze koji su je petrificirali kao objekt, ratne migracije koje su nas obilježile kao izmještene i nikad u skladu s vlastitom prošlošću, forma povijesnog romana u filmskom obliku dozvoljava pristup koji kreće iz dokumentarnog, ali implicira narativni postupak i fikcionalizaciju prekinutih povijesti kroz različite formate – film, tekst, slide projekcija, performans / recitacija.
O projektu:
Godine 1991. Jasna je imala 23 godine. Studirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2016. Jasna ima 47 godina i radi kao administratorica na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. (…)
Nicole Hewitt pored toga što se bavi filmom, videom, tekstom i performansom u novijim radovima istražuje mogućnosti dokumentarnoga jezika unutar fiktivne strukture, propitujući specifičnosti filmskog, jezičnog iskaza, i odnos između “prikaza” i “retorike” te fiktivnog i “stvarnog” vremena. Noviji radovi, kao serija performansa Ova žena se zove Jasna, sve se više koncentriraju na izvedbu jezika kroz fikciju, recitativnu formu, pjevanje i formu svjedočanstva.
Uz filmsku praksu bavi se istraživanjem teorije i prakse suvremene umjetnosti te je 2013. završila doktorski studij na Slade School of Fine Art u Londonu s tezom koja razmatra odnos filma, naracije, plesa, povijesti i retorike.
Od 2003. aktivna je kao kustosica te je koncipirala i realizirala niz radionica, izložbi i seminara. Predaje na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kao vanjska suradnica predavala je na Department of Visual Cultures, Goldsmiths College od 2009. do 2011., kao i na The Cass School of Fine – Art London Metropolitan University od 2014. do 2015. godine.