Izložba: Irena Kojkova Pejović i Ana Sladetić: Utisak i otisak sjećanja
Irena Kojkova Pejović i Ana Sladetić
Utisak i otisak sjećanja
3.9. – 14.9.2013.
Otvorenje izložbe u utorak, 3.9.2013. u 20 sati.
ENG
Galerija Karas
Praška 4
10000 Zagreb
Radno vrijeme galerije:
Utorak – petak 11 – 19
Subota i nedjelja 10 – 14
Ponedjeljkom i blagdanom zatvoreno.
Predgovor: Antonia Došen
Barokne dame, u duhu sa svojim vremenom, čuvale su memorabilije u obliku poruka na rupčiću, sakupljenih kamenčića ili školjki u skrivenim ladicama kabinetskih ormarića. Oni su bili sefovi njihovih memorija. Poput njih, Irena Pejović i Ana Sladetić, ne samo da čuvaju sjećanje, već ga žele prikazati u njegovoj materijalnoj formi. No kako sjećanje materijalizirati? Ana želi, umjesto fotografiranja pojedinog mjesta, ponijeti sa sobom onaj čuvstveni osjećaj doživljenog prostora. Taj osjećaj ona uzima i utiskuje u svoj mentalni ormar sjećanja. Uzimajući teksturu doživljenog prostora, ona želi „dodirnuti“ svoja sjećanja. Za razliku od nje, Irena želi memoriju „savladati“ in situ. Pod ovim se podrazumijeva, stvaranje memorije na licu mjesta, u samom procesu otiskivanja. Otiskujući predmet jedan preko drugoga producira iznova sjećanje na svaki prethodni otisak. Preopterećenjem memorije samog otiska stvara „uredni nered“ – individualno iskustvo jednog otiska na drugom. Obje autorice u svom radu koriste readymade u koji minimalno ili uopće ne interveniraju. Kako bi oslobodile svoj rad od eklekticizma i tradicije autorice nesputano istražuju te pomičući granice vlastita opažanja odstupaju od naučenih akademskih formi. Nije bitna perfekcija otiska koji stvaraju, nisu bitne zadane forme već sam proces, istraživački dio samog stvaranja grafike.
Ana Sladetić se orijentira na materijalno čuvanje sjećanja. Ona mu uzima mjeru. To je format papira koji koristi i na kojem frotage tehnikom uzima otisak dijela prostora koji posjećuje. U ovom slučaju riječ je o trima zidovima. Njihova važnost je samo onolika koliku im Ana daje, memorija na njih ograničena je njenom voljom. Radovi reminiscentnog naziva Sjećanje I, II i III sastoje se od video snimke performansa uzimanja otiska te od devet grafika u frotage tehnici. Kineski zid, Berlinski zid i Atlantski zid nositelji su Anina koncepta uzimanja otiska memorije. Izokretanjem realnosti površine zida u simbol te iste realne površine – apstraktnu mrlju, Ana svoje sjećanje uspijeva sačuvati u teksturi koja se precrtava sa zida na površinu papira. Dobiveni otisci djeluju poput kriptograma njenih sjećanja koji se iščitavaju uz pomoć vizualnog zapisa. Posluživši se zidom čije simbolično značenje nosioca nacionalnog identiteta i stvarno značenje omeđivača prostora nema pretenciozno mjesto u ovom radu, Ana iz njega selektivno prikuplja memorije ljudi koji su ga stvorili vodeći se pitanjem „Kako ponijeti sjećanje?“.
Antitetičan naziv ciklusa Fine Clutter ili u slobodnom prijevodu „Uredni nered“ govori o autoričinom osobnom doživljaju materijala koji koristi te koji se iz kreativnog nereda pročišćuje kroz otiskivanje na papiru. U monotipijama Irene Pejović osjeti se jak nagon za istraživanjem i inovativnošću što se očituje i u korištenju nadasve nekonvencionalnog materijala – kose. Polimorfnost kose pruža mogućnost višestrukog istraživanja u grafičkoj tehnici. Baveći se i ranije temom ljudskog tijela, u pokušaju da uhvati njegovu energiju i pokret procesom dematerijalizacije došla je do njegove apstraktne forme. Ovdje na sličan način transformira element ljudskog tijela – kosu kako bi ju iskoristila za materijalizaciju sjećanja. Promatra kako se kosa kao objekt ponaša u procesu otiskivanja te otiskujući ju u više slojeva stvara novu percepciju otisnute stvarnosti. U svojim radovima Irena Pejović koristi tehniku chine collé ali samo kako bi njime materijalizirala memoriju. Nakon što napravi otisak, Irena uklanja china colle i time stvara sjećanje na njega samoga (ghost print) koje ostaje otisnuto na bazičnom papiru. Trgajući papir i otiskujući dva otiska istodobno, stvara odraz jednog otiska na drugom čime nastaje novi objekt.
Antonia Došen
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i European Cultural Foundation.