NATJEČAJ
ZA IZLAGANJE NA
60.ZAGREBAČKOM SALONU
VIZUALNIH UMJETNOSTI

prema koncepciji
kustoskog kolektiva KUĆĆA

Za robu i vrednote!
radni naziv

 

Zagrebački salon jedna je od najstarijih kolektivnih hrvatskih izložaba recentnog vizualnog stvaralaštva. Godine 1965. godine utemeljila ga je Skupština grada Zagreba. Od 1976. godine na izložbi se u trijenalnom ritmu izmjenjuju različite likovne discipline: vizualna umjetnost (organizator: HDLU), primijenjena umjetnost i dizajn (organizator: ULUPUH) te arhitektura (organizator: UHA). 60. zagrebački salon obilježit će specifična situacija – obnova Meštrovićeva paviljona, ali i brojnih drugih izložbenih prostora u gradu Zagrebu – zbog čega salon gubi svoj konvencionalan izlagački prostor. Usprkos tome, 60. zagrebački salon cilja preuzeti javni prostor šireg gradskog područja.

 

KUSTOSKI KONCEPT 60. ZAGREBAČKOG SALONA

Ulazak u novo tisućljeće bio je popraćen apokaliptičnim strahom – dvije digitalne nule izazvat će sustavni poremećaj i vratiti nas sto godina unazad, a posljedice će biti katastrofalne. Domino efekt prouzročit će apsolutni kolaps suvremenog društva – nestanak struje, zatvaranje bolnica, propast tehnoloških industrija, države koje “degeneriraju u pobune i revolucije”.^[1] Uz ozbiljne preventivne mehanizme, Y2K scare ispao je tek panična epizoda te nas je umjesto toga 2000. godina dočekala s eksplozijom računalne razonode koja će obilježiti generacije. Igramo se društvenog kolapsa i dosadne svakodnevice, Wabadebadoo i WooHoo ulaze u naš jezik, neopterećeno uklanjamo stepenice bazena ili namještajem ograđujemo tuš kabine, postajemo sportske zvijezde, mitska bića, vođe bitaka izgubljenih civilizacija.

Na jesen 2025., većina zagrebačkih kulturnih prostora bit će zatvorena za rekonstrukciju, a među njima je i Meštrovićev paviljon. Bez doma, 60. Zagrebački salon izlazi na ulicu, kližući između rizika i igre, ulazeći u dijalog sa suvremenim režimom nesigurnosti – nesigurnim žudnjama, nesigurnim egzistencijama, nesigurnim budućnostima. Društvo rizika u sociološkoj teoriji vezano je za modernizaciju 20. stoljeća, a podrazumijeva stvarnost koja je tehnološkim razvojem dovela svijet u egzistencijalnu krizu, od atomske bombe, preko šestog masovnog istrebljenja, do globalnog zagrijavanja, u kojoj se realizirala društvena struktura bazirana na ublažavanju, izbjegavanju ili optimizaciji rizika. Uz šire društveno upravljanje i razvoj spekulativne ekonomije, taj režim oslikava se u iskustvu pojedinca čiji je privatni i profesionalni život izložen neprestanom balansiranju uloga i dobiti – pri čemu su digitalne tehnologije to stanje samo potencirale. Sveopća algoritmizacija svela je svijet na apstraktne nule i jedinice – sve postaje dio mreže, svako iskustvo je dio digitalno posredovanog toka stvarnosti. Pritom, riječ je o tehnologijama koje repliciraju strukture igre: od praksi skupljanja titula, bedževa i bodova u korporativnom kontekstu do kalibriranja emotivnih stanja kroz društvene mreže i mobilne aplikacije. Iskustvo svijeta transformirano je u mehanizam igre koja postaje sama sebi svrhom, koja traži sve veći ulog emocija, vremena i pažnje. Zauzvrat, igra nas pozicionira u dinamičnu mrežu odnosa i gdje god da se nalazimo, jedino što treba je predati joj se.

Čin igre je situacionistima bio iskaz slobode, čije su prakse psihogeografskog mapiranja grada služile za hakiranje i otmicu javnog prostora. Danas, igra je jedna od neizbježnih i elementarnih strategija društvene kontrole i opresije, a naš uspjeh i realizacija u svijetu ovisi o tome koliko smo joj se voljni prepustiti. Ništa ne postoji izvan igre, kao što ne možemo stvarnost razmotriti izvan tokova informacija i slika koje ju čine. Dovedeni smo u nezgodan položaj: kako danas razmišljati o igri i riziku kao kritičkoj strategiji i što to podrazumijeva? Može li javni prostor postati prostor slobodne igre – “čina igranja” koji nema cilj, koji implicira promatrača bez da točno zna u što se uvukao? Možemo li riskirati bez da znamo što dobivamo zauzvrat? Ili pak, kako možemo kritički razmišljati o tim kategorijama, kako ih možemo dekonstruirati ili reartikulirati?

Možemo li se svjesno upustiti u igru s ciljem poraza? Sa (samo)destruktivnim namjerama koje nisu patološke već oslobađajuće? Zanimaju nas i namjerni gubici kao “mazohistički oblici otpora”^[2] koji ne grade već ruše, koji anticipiraju potrebe igre kako bi im se suprotstavili. Igru prihvaćamo u svoj raznolikosti njene definicije, kao aktivnost razonode, profesionalna djelatnost, unosna praksa industrije zabave i suvremene umjetnosti, kao interaktivni elektronički računalni programi, kao mehanizam koji je nedvosmisleno proklizio iz sfere slobodnog vremena u sustav nadzora i optimizacije. Ulazimo i u svijet u kojem prostor igre (eng. gamespace) želi da vjerujemo kako samo taj prostor postoji, u trenutku trenutne suspenzije u kojoj smo mi i svi drugi samo – igrači.

60.izdanje Zagrebačkog salona traži umjetničke odgovore na ova pitanja, koji preuzimaju te nevidljive strategije ili pak otkrivaju nove. Želimo istražiti teme osobne optimizacije i nadogradnje, kronične dosade, neutažive žudnje, tehnološki induciranih kriza identiteta, rizičnih ulaganja u spekulativne financijske tokove, malverzacije i maksimalizacije dioničarske vrijednosti, podatkovnog generiranja subjektiviteta, namještanja igara, neprofitabilnih ulaganja u ekonomiju pažnje – prakse koje će javni prostor grada rastvoriti u poligon za ludičke intervencije koje raslojavaju algoritmičko društvo rizika.

 

KUĆĆA (Jurica Mlinarec, Klara Petrović, Luja Šimunović)

LITERATURA:

Anson, Robert Sam. 12.31.99 THE Y2K NIGHTMARE. Vanity Fair. 1999.

Beck, Ulrich. Risk Society: Towards a New Modernity. University of Munich. 1992.

Longo, Anna. “Love in the Age of Algorithms”. u: Glass Bead Journal. 2019.

Moynihan, Thomas. X-Risk: How Humanity Discovered Its Own Extinction. Urbanomic. 2020.

Ruberg, Bonnie. “Playing to Lose. The Queer Art of Failing at Video Games”. u: Gaming Representation: Race, Gender, and Sexuality in Video Games, Malkowski, Jennifer i Russworm, Treaandrea M. (ur.), 197–211., Indiana University Press, 2017.

Shaviro, Steven. Connected, or What It Means to Live in the Network Society. University of Minnesota Press. 2003.

Wark, McKenzie. Gamer Theory. Harvard University Press. 2007.

 

PROPOZICIJE NATJEČAJA

PRAVO NA PRIJAVU: Vizualni_e umjetnici_e svih generacija i umjetničkih disciplina, koji su hrvatski_e državljani_ke ili strani_e državljani_ke s prebivalištem ili privremenim boravištem u Republici Hrvatskoj.

UMJETNICI_E MOGU PRIJAVITI: do najviše 2 umjetnička djela nastala nakon prosinca 2021. odnosno nova, dosad neizlagana djela, realizirana kao odgovor na specifičnu situaciju i temu salona. Neobvezujući naglasak je na radovima koji se mogu postaviti u javnom gradskom prostoru, interijerima neizložbenih prostora u klasičnom smislu, digitalnom prostoru koji može biti smješten u javni prostor i sl. Pozivaju se umjetnici_e da u razradi koncepta definiraju i prijedlog mjesta te načina izlaganja rada.  HDLU će pružiti logističku i produkcijsku podršku u realizaciji postava. Prijedlozi radova klasičnijeg formata također su dobrodošli te će, po sagledavanju prijava i završetku rada Odbora za odabir, HDLU tražiti mogućnost adekvatnog izlagačkog prostora.

UVJETI SUDJELOVANJA:

• Izložba je natječajnog karaktera te u zadnjem tjednu manifestacije organizator dodjeljuje nagrade.
• HDLU i kustosi će odabranim umjetnicima_icama asistirati u oblikovanju prijave za financiranje produkcije djela na za to namijenjenim javnim natječajima no ne preuzimaju obvezu produkcije i opreme umjetničkih djela.
• HDLU preuzima obavezu podrške produkcije tehničkog postava djela te logistiku u realizaciji ciljane lokacije. Ukoliko odabranu lokaciju nije moguće osigurati zbog razloga izvan nadležnosti organizatora, tehničkih, sigurnosnih, proračunskih ili sl. razloga, HDLU će s umjetnikom_icom pronaći novu lokaciju.
• HDLU će tražiti sredstva za trošak prijevoza i povrat umjetničkih djela u/iz Zagreba, no do odobrenja proračuna na istu se ne može obvezati te do drugačije potvrde trošak transporta je obaveza umjetnika_ice.
• HDLU zadržava pravo produljenja roka prema preporuci Odbora za odabir, ali će se svi prihvaćeni_e umjetnici_ice obavijestiti kako bi se prijavili na jesenski rok za produkciju na natječajima MKM i Grad Zagreb.
• Nepotpune prijave i prijave pristigle nakon roka neće se razmatrati.
• Svi odabrani autor_ice zaprimit će potvrdu odabira putem e-maila. Popis izlagača_ičica 60. zagrebačkog salona javno će se objaviti prilikom prve najave za medije.
• U slučaju odabira, uz primopredaju rada, umjetnici_ice su dužni potpisati suglasnost da HDLU sve podatke i materijale pristigle na natječaj može bez dodatnih suglasnosti koristiti za promotivne svrhe.
• Podnošenjem prijave, prijavitelji su suglasni sa svim uvjetima.

 

PRIJAVA SADRŽI PRAVILNO ISPUNJENU PRIJAVNICU S OGLEDNIM MATERIJALIMA*

Sve materijale (za video i zvučne zapise upišite poveznicu na kojoj će Odbor za odabir moći pogledati/poslušati rad) dostaviti kao jedinstven PDF dokument imenovan prema navedenom primjeru: prezime_ime_naziv rada (npr. horvat_ivan_moj rad.pdf) na galerije.hdlu@gmail.com.

Veličina dokumenta ne smije prelaziti 10 MB.

 

ROKOVI

• Prijedlozi se zaprimaju zaključno do: 11.9.2024., 23:59
• Svakoga ponedjeljka za vrijeme trajanja natječaja (izuzev 5. i 12. kolovoza zbog korištenja godišnjih odmora) bit ćete obaviješteni o zaprimanju Vaše prijave.
• Rezultati natječaja najkasnije do: 09.2024.

 

ODABIR

• Radovi će se odabrati sukladno koncepciji „Za robu i vrednote!“ te propozicijama Natječaja.
• Sve pristigle radove pregledat će Odbor za odabir koji djeluje u sastavu:
  KUĆĆA (autori koncepcije), Vesna Meštrić, Tevž Logar, Ida Blažičko i Božica Dea Matasić
• Zagrebački salon održat će se u periodu od rujna do listopada 2025. Točan termin izložbe bit će objavljen u proljeće 2025.

 

KONTAKT

Koordinacija HDLU: Martina Miholić, martina.hdlu@gmail.com

Upiti se zaprimaju isključivo putem e-maila.

 

 

^[1] Anson, Robert Sam. 12.31.99 THE Y2K NIGHTMARE. Vanity Fair. 1999.

^[2] Ruberg, Bonnie. “Playing to Lose. The Queer Art of Failing at Video Games”, str. 198.