DODJELA GODIŠNJIH NAGRADA I PRIZNANJA ZA POSTIGNUĆA U LIKOVNOJ UMJETNOSTI ZA 2023. GODINU

Dodijeljene su godišnje nagrade i priznanja za postignuća u likovnoj umjetnosti 2023. godini u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija. Uz svečanost dodjele nagrada postavljena je izložba ovogodišnjih laureata.

Ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka, Zvonko Maković, Lea Vidaković, Matej Vuković, Dalibor Martinis, ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak

Laureati

za ŽIVOTNO DJELO: DALIBOR MARTINIS, transmedijalni i video umjetnik

za NAJBOLJU IZLOŽBU: LEA VIDAKOVIĆ, vizualna umjetnica i animatorica za izložbu „Obiteljski portret„ u Galeriji Prsten, Zagreb

za NAJBOLJEG MLADOG UMJETNIKA: MATEJ VUKOVIĆ, akademski kipar

za POSEBAN DOPRINOS LIKOVNOJ UMJETNOSTI: ZVONKO MAKOVIĆ, kustos i povjesničar umjetnosti

 

Odbor za dodjelu likovnih nagrada HDLU-a djelovao je u sastavu Zlatan Vrkljan, Ivana Fischer, Grgur Akrap, Mia Maraković i Fedor Vučemilović.

Nagrade su svečano uručili ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak i ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka.

—————————————————————————————————————————-

Obrazloženja

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO:

DALIBOR MARTINIS

Dalibor Martinis

Dalibor Martinis, jedan je od najistaknutijih hrvatskih transmedijalnih i video umjetnika. Diplomirao je 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a svoje video radove, performanse i interaktivne prostorno-specifične instalacije aktivno izlaže od 1969. Pored uspješne karijere medijskog umjetnika, Martinis je tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća oblikovao i plakate za tadašnju Galeriju suvremene umjetnosti (danas MSU) u Zagrebu, a u prvoj polovici 1970-ih sa Sanjom Iveković i televizijske grafike za Radioteleviziju Zagreb.

Od 1973. posvećuje se isključivo videoumjetnosti i eksperimentalnoj televiziji, propitujući temporalnosti video slika i testirajući granice medija. Prema riječima kustosa Vanje Babića, za predgovor njegove prošlogodišnje izložbe Nemam vremena, u Galeriji Bačva Doma HDLU, Martinis gotovo cjelokupan svoj umjetnički opus, podvrgava nelinearno koncipiranim temporalnim manipulacijama. U tom smislu paradigmatski je primjer ciklus informatičkog naziva Data recovery. Osim toga, Martinis je sklon i svojevrsnom  premošćivanju protoka vremena, pa tako razgovor sa samim sobom uz vremensku zadršku od 32 godine, baš kao i upućivanje pitanja entitetu DM2077 s idejom da on – štogod bio i kakogod izgledao – na njih odgovori u 2077., predstavljaju najradikalnije manifestacije takvih njegovih postupaka.

Ostvario je brojne samostalne izložbe, performanse i videoprojekcije te sudjelovao na mnogim međunarodnim izložbama (Sao Paolo Bijenale, Dokumenta, Venecijansko bijenale) i filmskim/video festivalima u Berlinu, Tokiju, Montrealu, San Franciscu, Locarnu, Seattlu, Bogoti, Beču i dr. Bio je stipendist Canada Council (1978.) Jaica (Japan 1984.) i ArtsLink (SAD, 1994. i 2010.).

Bio je gostujući profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i na Ontario College of Art u Torontu te redoviti profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci gdje je stekao titulu prof. emeritusa Riječkog sveučilišta.

Dobitnik je niza nagrada i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu: Tokyo Video Festival 1984.; Locarno 1984.; Alpe Adria Film Festival u Trstu 1996.; Bogota Short Film Festival 2014.;  Nagrade Josip Račić za 1995.; Nagrade Grada Zagreba za 1998.; Godišnje nagrade HDLU za izložbu MUOrtinis: Privremeni radovi u Muzeju!, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb za 2008 .; Nagrade HT-a za 2013. te Nagrade Vladimir Nazor 2018 za  izložbu Data Recovery 1969-2077 u Muzeju suvremene umjetnosti.

Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, Stedelijk Museum-a u Amsterdamu, ZKM Karlsruhe, New York Public Library, Kontakt Erste Banke u Beč i dr.

Dalibor Martinis, izuzetan je umjetnik, čija je karijera obilježena kontinuiranim eksperimentiranjem, inovacijama i istraživanjem granica umjetničkog izraza stoga mu zasluženo dodjeljujemo Nagradu za životno djelo.

NAGRADA ZA NAJBOLJU IZLOŽBU:

LEA VIDAKOVIĆ

”Obiteljski portret” u Galeriji Prsten, Zagreb

Lea Vidaković

Lea Vidaković, međunarodno priznata vizualna umjetnica i animatorica, na izložbi Obiteljski portret u galeriji Prsten predstavila je animiranu instalacijuproizašlu iz praktičnog dijela doktorskog istraživanja na studiju na ADM/NTU u Singapuru 2020. godine, koje se bavilo prostornom naracijom za animirane sadržaje u galerijskim, muzejskim ili drugim javnim prostorima. Prezentacijski, 7 sinkroniziranih projekcija prate i prostorne instalacije, sastavljene od dijelova makete kuće i lutaka, korištenih u animaciji, pa se tako dvodimenzionalno i trodimenzionalno isprepliću, simultano pričajući priču o 7 prostorija kuće – 7 mjesta zbivanja, a posjetitelj može, posredstvom likova i prostorije ući u priču koju želi. Lea se prilikom osmišljanja radnje Obiteljskog portreta inspirirala izrekom japanskog budističkog mislioca i mirovnog aktivista Daisaku Ikede, po kojoj svaka obitelj ima svoje specifične okolnosti i probleme što ih samo ona može istinski razumjeti. Prolazeći kroz Obiteljski portret u galeriji Prsten, umjetnica svakog prolaznika stavlja u ulogu aktivnog voajera, uvlačeći ih u specifičan, mračan narativ tjeskobnih i apatičnih protagonista. Same animacije izvedene su u zahtjevnoj tehnici tradicionalnog lutka-filma, te se u ovom radu miješaju estetike tradicionalnog i taktilnog lutka-filma s fragmentiranom naracijom u suvremenom, raščlanjenom, prostornom kontekstu.

Kroz ovi izložbu, gdje je publika po prvi puta imala priliku vidjeti rad u cijelosti, prepoznaje se iznimna kvaliteta umjetničina rada, istančano oko za detalje te vještina suptilnog, duhovitog i inovativnog istraživanja kompleksnih emocionalnih odnosa. Njezin rad donosi svježinu i dubinu suvremenom umjetničkom pejzažu te joj stoga dodjeljujemo nagradu za najbolju izložbu u 2023. godini uz poticaj za budući rad.

NAGRADA ZA MLADOG UMJETNIKA:  

MATEJ VUKOVIĆ

Matej Vuković

Matej Vuković rođen je 1995. godine. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Petra Barišića. Izlagao je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi. Sudjelovao je u projektu Okolo i Okolo na moru s instalacijama u javnom prostoru. Dobitnik je HPB-ove nagrade Plati i nosi za najbolji rad na izložbi 2018. te Nagrade Ivan Kožarić MSU 2021.

Radove Mateja Vukovića možemo promatrati kao niz pojedinačnih prizora, kao simbiozu ready made elemenata i oblih formi, objedinjenih u skulpture, izvedenih specifičnim rukopisom elementarnog kiparstva. Razradom istih na segmente, ulazimo u igru osnovnim skulpturalnim rječnikom i pojmovima kao što su objekt, kadar, isječak, scena. Manipulirajući svima navedenima, Matej Vuković otvara prostor inteligentnom humoru, modeliranom iz vlastite vizije svijeta. Vizualno snažnim i primamljivim fragmentima amorfnih oblika Vuković kao mladi autor konstruira snažne statične scene, koje nagovještaju pokret i koje se izmjenjuju s točkama gledišta, odnosno (…) pronađeni objekti lišeni su bilo kakvih oznaka, svoje originalne boje, natpisa i tvorničkih obilježja kako bi bili svedeni isključivo na svoju funkciju, ali unutar novostvorenog konteksta postojanja. (…) Tako u svome tekstu za izložbu Razgovori pod suncem u Galeriji SC, o radovima mladog umjetnika, piše kustosica Sara Mikelić. Glatkoća forme i snažan kolorit ukazuju na zaigranost i neopterećenost pravilima. Čistoća medija i svojevrsna narativnost koja iz nje proizlazi slojevita je u zadanosti svojih granica. Osjetljivost za pikturalno u trodimenzionalnom, iz kojeg nastaju prepoznatljivi Vukovićevi realiteti, istodobno meditativni i duhoviti, spremni su trajno se pohraniti u naše duhovne repozitorije.

 

POSEBNO PRIZNANJE ZA DOPRINOS LIKOVNOJ UMJETNOSTI:  

ZVONKO MAKOVIĆ

Zvonko Maković

Zvonko Maković diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao 1996. godine. Od 2008. godine, do umirovljenja, bio je redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 2006. godine je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

U svojoj bogatoj, dugogodišnjoj karijeri, objavio je niz likovnih kritika, 5 knjiga eseja i studija o suvremenoj umjetnosti (Nenapisano, 1989; Pisma Bertoltu Brechtu, 2002; Riječi s izložbe, 2004; Dimenzije slike, 2005. i dr.), desetak umjetničkih monografija, a uređivao je i časopise Studentski listTloTelegramMostOkoŽivot umjetnosti.

Autor je više relevantnih, problemskih izložbi među kojima izdvajamo Nove pojave u hrvatskom slikarstvu (1980.), Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (2004.), Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti (2007.), Strast i bunt – Ekspresionizam u Hrvatskoj (2011.) i Šezdesete u Hrvatskoj: mit i stvarnost (2018.). Na 49. Venecijanskom bijenalu bio je izbornik Republike Hrvatske i organizirao izložbu Julija Knifera, a bio je i kustos te autor predgovora brojnih retrospektivnih izložaba zaslužnih hrvatskih umjetnika poput Ljube Ivančića, Miroslava Šuteja, Nikole Reisera, Vilka Gecana, Milivoja Uzelca i Marijana Trepšea.

Bio je voditelj projekata Hrvatska umjetnost XIX. i XX. stoljeća u europskome kontekstuHrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne te istraživačkog projekta hrvatsko-srpskih veza u umjetnosti 19. i 20. stoljeća.

Osim toga, doprinos Zvonka Makovića kulturi Republike Hrvatske, nadilazi njegove uspjehe i važnost na polju likovne umjetnosti pa je tako, uz svoj povijesno-umjetnički rad, hrvatsku kulturu zadužio i svojim pjesničkim stvaralaštvom. Godine 2001. dobio je Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički rad, a 2008. na Pjesničkim susretima u Drenovcima i povelju Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti.

Zvonko Maković je svojim beskompromisnim angažmanom i posvećenošću očuvanju i promicanju baštine hrvatske moderne i suvremene umjetnosti kao književnik, esejist i kritičar obogatio hrvatsku kulturnu scenu i doprinio razvoju kritičkog mišljenja i kulturne svijesti među čitateljima i kolegama stoga mu dodjeljujemo posebno priznanje HDLU za poseban doprinos likovnoj umjetnosti.

Zvonko Maković, Matej Vuković, Lea Vidaković, Dalibor Martinis

GALERIJU FOTOGRAFIJA MOŽETE PREUZETI OVDJE.
Fotograf Juraj Vuglač.

ORGANIZATOR:

POKROVITELJ:

Info

RADNO VRIJEME (DOM HDLU):

*utorak – nedjelja: 11.00 – 19.00
*ponedjeljkom i praznikom zatvoreno.

 

CIJENA ULAZNICA (Dom HDLU)

3 EUR  Pojedinačna ulaznica

2 EUR  Pojedinačna dječja (iznad 6 god), učenička, studentska, umirovljenička ulaznica (1)

2 EUR  Pojedinačna grupna ulaznica (2)

6 EUR  Obiteljska ulaznica (3)

2 EUR Pojedinačna grupna ulaznica za škole (4)

2 EUR Pojedinačna strukovna ulaznica (5)

 

BESPLATNO za redoviti članovi udruženja HDLU; Redoviti članovi AICA, ICOM, DPUH, HND, IFJ, EFJ, IGET; te studenti ALU, studenti Dizajna i studenti FF smjera PUM, EKA, ili MUZ, učenici ŠPUD ,uz predočenje važećih isprava. Osobe s invaliditetom. Djeca mlađa od 6 godina.

Ulaznice se kupuju na blagajni HDLU-a tijekom radnog vremena izložbe.
Za ostale upite vezane uz ulaznice, molimo javite se na hdlu@hdlu.hr

 

Ulaznice sadrže 5% PDV.

 

(1) uz predočenje važeće isprave

(2) za grupe s više od pet osoba

(3) do najviše 4 člana obitelji s djecom starijom od 6 godina

(4) Cijena po učeniku, 1 pratnja učenika gratis.

(5) Za redovite članove ULUPUH, HDD, UHA, ORIS, HULU Split, HDLU Osijek, HDLU Rijeka, HDLU Dubrovnik, HDLU Istra, HDLU Varaždin, uz predočenje važeće članske iskaznice

 

 

Galerija Karas

Radno vrijeme:
Uto: 10 – 13 | Sri – pet: 16 – 20
Sub: 10 – 13
Ned, pon i praznikom zatvoreno

Ulaz besplatan

Izložbe

 

 

 

 

Izdvojeno

PLATI UMJETNIKA!

HDLU