26. veljače 2021. u 12:00 sati u Muzeju za umjetnost i obrt dodijeljene su godišnje nagrade i priznanja za postignuća u likovnoj umjetnosti u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija.

Laureati za godišnju nagradu za 2020. godini su Biserka Baretić Petlevski, akademska slikarica, za životno djelo, nagradu za najbolju izložbu dobila je Koraljka Kovač, akademska slikarica, za „Unutrašnji prostori“ u Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu i Fedor Vučemilović, akademski fotograf / snimatelj za „Otvoreni fotografski koncepti“ u Galerijama Prsten i PM (HDLU) u Zagrebu,  za najbolje mlade umjetnike dodijeljene su nagrade Vlatki Škoro, akademskoj kiparici i Ivanu Preradu, akademskom slikaru.

Odbor za dodjelu likovnih nagrada HDLU-a, koji je djelovao u sastavu Robert Šimrak, Zlatan Vrkljan, Ivana Jurić i Danko Friščić, posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti dodijelio je Ivici Županu i Art magazinu KONTURA.

Nagrade su svečano uručili ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak.

Obrazloženje nagrade za životno djelo Biserka Baretić Petlevski;

Biserka Baretić Petlevski je nacionalno i internacionalno poznata, višestruko nagrađivana hrvatska slikarica i grafičarka, rođena 27. srpnja 1933. godine u Zagrebu. Njen golemi opus nastao tijekom sedam desetljeća umjetničkog rada, trajno je kulturno dobro Republike Hrvatske. Riječ je o velikoj umjetnici koja, za razliku od većine umjetnika u tako poznim godinama, još uvijek aktivno stvara i izlaže.

Od 1951. do 1953. Biserka Baretić studira slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Od 1960. do 1962. suradnica je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Prvu samostalnu izložbu ostvarila je 1958. godine u Zagrebu, nakon čega izlaže na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Već ranih šezdesetih njeno djelo u slikarskom, crtačkom i grafičkom mediju dobiva najviše ocjene kako u domaćem, tako i u svjetskom okruženju, pa je tako dobitnica brojnih nagrada, između ostaloga i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2018.) te Nagrade Grada Zagreba (2019). Njezin opus predstavlja jedan od najcjelovitijih i najkoherentnijih likovnih svjetova u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Za osobite zasluge za kulturu i njezino promicanje u Republici Hrvatskoj i svijetu, odlikovana je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a o njezinom su radu  pisala su velika imena hrvatske povijesti umjetnosti, od Tonka Maroevića i Igora Zidića do Grge Gamulina. Tako Gamulin, jednom prilikom zaključuje: „njezine su slike, možemo to „poetično“ reći, zaista obredi, ali posvećeni i obraćeni nekom nepoznatom boštvu. One su kao molitve, ali bez konkretne molbe ili želje i – što je značajno baš u pitanju „rječnika“ i „sintakse“: ti su obredi uvijek novi, kao što su i njihove molitve uvijek nanovo izmišljene.“

Obilježavajući godišnjicu slikaričina stvaralaštva, Modema galerija priredila joj je 2015. kritičku retrospektivu s više od 100 ključnih ostvarenja i s katalogom u kojem su prezentirani vrhunski dometi njezina stvaralaštva od 1952. do danas. Autor retrospektivne izložbe i monografije Biserke Baretić, ali i velikog broja antologijskih ogleda posvećenih njenome djelu i radu, akademik Tonko Maroević, apostrifirao je vitalnu snagu slikarice koja i dalje stvara, a čije je slikarstvo, crtež i grafika, ostavilo neizbrisivog traga u povijesti modernog hrvatskog slikarstva, zbog čega joj i HDLU dodjeljuje Nagradu za životno djelo.

Obrazloženje nagrade za najbolju izložbu u 2020. godini Koraljka Kovač za izložbu „Unutrašnji prostori“ u Muzej za umjetnost i obrt u Zagreb;

Samostalna izložba Koraljke Kovač Unutrašnji prostori predstavila je novi umjetnički ciklus iz 2020. godine kojim autorica istražuje intimne procese svojih stvaralačkih poriva. Poigravanjem s kolorističkim odnosima, baziranim na kolažnom principu, propituje dimenzije prostornosti pa tako s dvodimenzionalne površine izlazi u prostor. Radeći na papiru te oslikavajući svoj unutarnji svijet Koraljka Kovač istražuje njegove različite teksture. Višeslojnim tretiranjem površina problematizira višestruka prostorna prožimanja; ono stvarno, definirano medijem, te ono sasvim osobno, sadržano ispod površine. Svojevrsnim introspektivnim slikarskim dnevnicima, oslikava svoju nutrinu, jednako kao i vlastitu potrebitost samog umjetničkog stvaranja. Iz unutarnjeg prema vanjskom, iz nutrine prema površini, unutrašnji prostori Koraljke Kovač žive na slikarskim papirima, u geometrijskim kompozicijama kojima materijalizira odraze svoje unutarnje ekspresije. Na izložbi je bilo izloženo 45 radova u kombiniranoj tehnici koji su nastajali višeslojnim preslojavanjima papira i njihovim slikarskim tretiranjem.

Specifičnost umjetnosti Koraljke Kovač sadržana je u višestrukom tretiranju površine, simboličkom korištenju boja i geometrijskih likova te kompozicijskom i strukturalnom odnosu slika u kojima procesualnost stvaranja čini temelj njenog kontemplativnoga likovnog svijeta u tradiciji kolorističko-lirske apstrakcije. Ovom izložbom Koraljka Kovač je još jednom potvrdila  kontinuitet svog stvaralaštva koji čini referentnu točku hrvatske suvremene umjetnosti.

Obrazloženje nagrade za najbolju izložbu u 2020. godini Fedor Vučemilović za Otvoreni fotografski koncepti u Galerijama Prsten i PM;

Likovna nagrada HDLU za najbolju izložbu dodjeljuje se izložbi OTVORENI FOTOGRAFSKI KONCEPTI, Fedora Vučemilovića, održanoj u Galeriji Prsten i Galeriji PM Doma HDLU u Zagrebu od 9. rujna do 11. listopada 2020.

Izložba OTVORENI FOTOGRAFSKI KONCEPTI u DOMU HDLU je retrospektivna izložba fotografa, vizualnog i konceptualnog umjetnika Fedora Vučemilovića. Na izložbi je na analitičan i izuzetno pregledan način prezentiran umjetnički opus Fedora Vučemilovića od 1975. godine do danas.

Fedor Vučemilović je rođen u Splitu 1956. godine. Završio je Školu primijenjene umjetnosti – Odjel fotografije i Akademiju za kazalište film i televiziju u Zagrebu na Odsjeku filmskog i televizijskog snimanja. Aktivno je sudjelovao u stvaranju Poletove škole fotografije i bio je urednik za fotografiju Studentskog lista. Radio je u svim oblastima fotografskog rada – foto žurnalizam, fotografska propaganda, dokumentarna fotografija, modna fotografija, rad sa snimanjem umjetničkih djela i projekata, na primjer, produkcije konceptualnog umjetnika Brace Dimitrijevića, Grupe šest autora, časopisa Maj 75  itd. Njegova istraživanja su vezana za snimateljski rad na filmu i na videu. Bio je direktor fotografije i snimatelj video spotova, kao i niza filmova. Može se reći da je kao fotograf i direktor fotografije te snimatelj sudjelovao u građenju vizualnog identiteta alternativne kulture u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Izložba u DOMU HDLU je nastala pedantnim, hrabrim i upornim radom umjetnika u vremenu ekspanzije pandemije koronavirusa. Uspio je realizirati obimni arhivski rad na sakupljanju fotografija koje je snimao različitim povodima, digitalizirati fotografije i prezentirati na efektan i atraktivan način objedinjujući vizualne, likovne, medijske i konceptualne elemente svojih istraživanja. Izložba koja ima sasvim novi i neuobičajeni karakter izlaganja fotografskog materijala uspjela je sugerirati bitne obrte u hrvatskoj fotografiji, od umjetničke fotografije u konceptualnu i postkonceptualnu fotografiju, te od novinarske fotografije i fotožurnalizma u alternativni žurnalizam i eksperimentalne fotomedijske komunikacije.

Izložbu prati kvalitetan katalog, retrospektivna monografija, s uvodnim tekstom teoretičara umjetnosti dr. Miška Šuvakovića i odličnim izborom karakterističnih fotografskih i konceptualnih djela.

Odbor za dodjelu nagrada zaključio je kako izložba Fedora Vučemilovića OTVORENI FOTOGRAFSKI KONCEPTI umjetničkim i kustoskim rješenjima pruža izuzetan uvid u povijest hrvatske suvremene fotografije i proširuje horizonte razumijevanja i doživljaja aktualnih fotografskih djela.

Obrazloženje nagrade za najbolju mladu umjetnicu Vlatka Škoro;

U ciklusu “Životinje” na kojem radi od 2019. godine, Vlatka odabire motiv – organsku strukturu životinje koja predstavlja imperativ za studiozan pristup materiji, slijedeći vlastiti nagon. Naturalizam Čopora, očitovan u fluidnosti prirodnih (odnosno kiparskih) oblika i karakteru skulptura, suprotstavljajući se neutralnoj kulisi galerijskoga prostora, biva dodatno naglašen. Kontrastiranjem divljine s estetikom civiliziranog svijeta i analitičkim razlaganjem struktura Vlatka Škoro nam pruža pogled u vlastitu kiparsku istinu. (Ivan Roth, iz predgovora izložbe „Čopor“).

Kiparica stvara fascinantne prizore/ambijente u kojima dominira izmjena punih i praznih prostora,       poigrava se s razmještajem figure u prostoru i time gradi ideju prirodnog jedinstva. Neka vrsta pomaka od stvarnosti prisutna je u svim djelima ciklusa pa bi se moglo govoriti o svojevrsnom autoričinom potpisu koji se ostvaruje putem predimenzioniranja te deformacija pojedinih dijelova tijela ili pak karikaturalnih, gotovo grotesknih, prikaza antropomorfnih životinja. Umjetnica pokazuje istančan osjećaj za volumene i prostorne odnose te kvalitetom izvedbe potvrđuje svoju iznimnu nadarenost.

Njezina kontinuirana prisutnost na likovnoj sceni, originalnost i maštovitost u likovnom izražaju, spoj bizarnosti, realnosti i komedije osiguravaju joj posebno mjesto među mlađom generacijom umjetnika. Nagrada tako potvrđuje njezin dosadašnji rad, ali je i poticaj za buduća ostvarenja.

Obrazloženje nagrade za najboljeg mladog umjetnika Ivan Prerad;

Na svojoj izložbi „Imaginarni muzej“ održanoj u galeriji Kranjčar Ivan Prerad promatrače je suočio s prizorima drevnih skulptura prikazanim na originalan i nadasve suvremen način. Zahvaljujući specifičnoj tehnici slikanja koja uključuje i inovativnu upotrebu samoljepljivih traka u svrhu kreiranja vizualno dinamičnih tekstura i slojeva, Preradove slike posjeduju stanovitu titravost što podsjeća na digitalno generirane ulične reklame. Na taj način naslikane skulpture istodobno djeluju i kao nešto postojano i kao prizor što svakoga trenutka može iščeznuti; one posjeduju (hiper)realne ali također i nadrealne karakteristike. Također, zahvaljujući upotrebi samoljepljivih traka Preradove slike iz ciklusa „Imaginarni muzej“, promatrane iz različitih pozicija, poprimaju i različite formalno-kolorističke karakteristike pa tako, ukoliko ih se promatra posve iskosa, one gube svoju figurativnost te se prividno transformiraju u monokromne apstraktne površine. To su slike koje valja gledati iz različitih kutova, pa čak i krećući se. Na taj način Prerad promatrače navodi da dvodimenzionalnim naslikanim skulpturama, a zapravo slikama kao takvim, pristupi kao trodimenzionalnim radovima. Svojom inovativnom slikarskom tehnikom, kao i odabirom odnosno tretiranjem samih motiva, ovaj mladi umjetnik nedvojbeno predstavlja istinsko osvježenje na domaćoj likovnoj sceni.

Obrazloženje za posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti Ivici Županu;

Tijekom tridesetogodišnje karijere likovnog kritičara i kustosa, Ivica Župan ispisao je preko tisuću osvrta na likovna ostvarenja domaćih stvaraoca, novinskih prikaza, eseja i studija te objavio trinaest knjiga s područja likovnosti. Surađivao je u velikom broju domaćih tiskovina, na radiju i televiziji, ali i u najpoznatijim domaćim stručnim časopisima poput „Života umjetnosti“, „Republike“ i „Ars Adriatice“. Napisao je predgovore u brojnim katalozima i grafičkim mapama. Kao kustos, kurirao je veliki broj izložbi surađujući s brojnim galerijama i muzejima diljem Hrvatske.

Objavio je knjige “Vedri Sizif – razgovori s Ivanom Kožarićem” (1996.), “EXAT 51 i drugo(vi)” (2005.), „Pragmatičari, dogmati, sanjari: Hrvatska umjetnost i društvo 1950-ih godina“ (2007.)., „Marijan Molnar: 1998. – 2008.: pregled radova“ (2013.) te „Oslobođeni oblik (Tri zapisa o kiparstvu Vojina Bakića)“ (2019). Autor je monografija “Boris Demur – Spiralni ciklus” (1999.), “Međunarodni park skulptura Jakovlje”  (2006.), „Velizar Vesović“ (2012.), „Robert Šimrak“ (2012.),  „Đanino Božić“ (2012.), „Mauro Stipanov: Capricci arhitetonici“ (2014.) i „Ljubo De Karina“ (2017.). Koautor je monografija „Vlatko Vincek“ (2007.) i „Ratko Petrić“ (2007.). Član je Društva hrvatskih književnika i AICA-e.

U Domu hrvatskih likovnih umjetnika priredio je retrospektivne izložbe Sunčanice Tuk, Ljubomira Stahova i Davora Krelje.

Najvažniji i najplodniji dio Županove kritičarske karijere bila je četrnaestogodišnja suradnja sa splitskim dnevnikom „Slobodna Dalmacija“ te (usporedo) i osmogodišnja suradnja s riječkim dnevnim listom „Novi list“. Župan se u tim suradnjama iskazao kao strastven likovni kritičar profinjena ukusa koji je, kao osoba s karakterom i estetskim i moralnim integritetom, branio i nikad nije pravio kompromise.

Autor vrlo širokih raspona i zagovornik različitih poetika, tematskih zasebnosti i stilsko-morfoloških opredjeljenja, agilni tumač i zagovaratelj avangardnog, eksperimentalnog izričaja i novih medija. S lakoćom uspijeva prepoznati i definirati sve najvažnije i najkarakterističnije značajke pojedinog stvaralaštva, koje potom ulančava u jedinstveni korpus razmatranog fenomena, ne libeći se razmatranja općih tematskih, stilsko-morfoloških, ikonografskih, ikonoloških i kulturoloških osobitosti tog fenomena, neprestano nadograđujući i bogateći svoju interpretativnu aparaturu.

U njegovim je interpretacijama uvijek nazočno manje stručne strogosti, a više maštovitosti, slobode i asocijativnosti nego suhoparnih teoretskih rasprava. Piše jasno, čitko, logično, transparentno i argumentirano. Odaje ga lakoća izražavanja jer, među ostalim, izbjegava suhoparni znanstveni intelektualizam i prakticira živu i kreativnu, asocijativnu i poticajnu esejističku paradigmu, prepunu kontrolirane strasti. Krajnje je koncizan, racionalan, komunikativan, funkcionalan i potpuno usredotočen na djelo o kojem raspravlja, uvijek vodeći računa o tome kome se obraća, u kojoj svrsi i u kojem mediju. Kao novinskog kritičara resio ga je i istančan novinarsko-publicistički nerv.

Podržava brojna i raznovrsna stvaralaštva i izričaje, ali uvijek u njima i očekuje i traži visoke estetske domete. Djeluje s uvjerenjem da likovni kritičar, uz ostale dužnosti i kvalitete, mora biti i arbitar, „filter“ koji iz ponuđenoga pripušta i obrađuje samo ono što se poklapa s njegovim estetskim kodeksom, a sve ostalo bezdušno ignorira, a sve to u – pokazat će se utopijskoj – nadi da će se i u domaćem sistemu umjetnosti jednom uspostaviti kriteriji po kojima će se određivati što je autentična umjetnost i tko su umjetnici.

Osvrnemo li se danas na njegovo djelovanje, uočit ćemo da je iz recentne produkcije nepogrešivo prepoznavao prave vrijednosti i prave autore, od kojih su mnogi gradili uspješne karijere. Dok je u domaćim tiskovinama bilo mjesta za likovnu kritiku, Župan je pomno pratio mlade stvaraoce i velikodušno ih podupirao sve dok bi u njihovim rukopisima pronalazio vrijednosti koje vrijedi podržavati.

Posebice ustrajno posvećivao se karijeri akademika Ivana Kožarića kojoj je posvetio bezbroj tekstova i kurirao brojne njegove izložbe diljem Hrvatske, podastirući vrlo slojevitu i inspirativnu interpretaciju njegovih nastojanja i dokazujući da je on jamačno najveći suvremeni hrvatski umjetnik. Generacijski im blizak, zalagao se za afirmaciju autora pripadnika tzv. nove umjetničke prakse i pokušavao ih učiniti dijelom domaćega likovnog establishmenta.

Obrazloženje za posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti Art magazinu KONTURA;

HDLU dodjeljuje Posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti Art magazinu Kontura u tridesetoj godini kontinuirana i neprekinuta izlaženja časopisa posvećenoga likovnoj umjetnosti te praćenju i promociji likovnih umjetnika.

Konturu su u prosincu 1990. na inicijativu  Zdravka Mihočinca pokrenuli apsolventi povijesti umjetnosti  kao studentski list namijenjen studentima povijesti umjetnosti. Već iduće godine, uz pomoć galerista Hrvoja Delića, Kontura postaje privatni časopis za kulturu i umjetnost. Nakon početne, šire postavljene uređivačke politike, u kojoj su svoje mjesto trebali naći i glazba te film i kazalište, prevladala je orijentacija na likovnu umjetnost. Dok poslove glavnoga i odgovornog urednika od početaka do danas neprekidno obavlja Zdravko Mihočinec, na poziciji izvršnoga urednika izmijenili su se: Goran Blagus, Branka Hlevnjak, Krešimir Purgar, Leila Topić, Nikola Albaneže i Feđa Gavrilović. U pogledu suradnika koji su do sada prodefilirali kroz časopis, teško bi bilo naći ijednoga značajnijeg hrvatskog likovnoga kritičara koji nije barem ponekad objavio ponešto na Konturinim stranicama.

Tijekom protekla tri desetljeća Kontura je prerasla u etablirani tiskovni medij (sa 150 brojeva u arhivi) u kojemu se publiciraju stručni tekstovi namijenjeni svima zainteresiranima za problematiku likovnih i vizualnih, prvenstveno hrvatskih, umjetnika i njihova stvaralaštva. U rasponu od praćenja recentne umjetničke produkcije i redovitih intervjua u kojima sami autori imaju priliku iznijeti vlastite stavove, preko istraživanja popraćenih znanstvenom aparaturom do relevantnih teoretskih i kulturoloških eseja, Kontura se potvrdila kao platforma koja nudi sveobuhvatan pregled likovno-umjetničke situacije u našoj sredini. Upravo zbog takve, pluralističke i inkluzivne uređivačke politike, na stranicama Konture zastupljen je širok raspon umjetničkih usmjerenja, pravaca i poetika. Izbjegavanje isključivosti ponajbolje ilustrira činjenica da se na njenim stranicama objavljuju tekstovi koji prezentiraju i klasike moderne i suvremene umjetnosti, ali i razne avangardne i neoavangardne pojave, naivne stvaraoce kao i konceptualne umjetnike te performere.

Kvaliteta i vrijednost tekstova publiciranih u Konturi – u pravilu stručno-analitičkih – potvrđena je i nadalje se potvrđuje njihovim citiranjem, uvrštanjem u relevantne popise literature u sklopu raznovrsnih monografija te izložbenih kataloga različitih autora. No za razliku od strogo strukovnih, pa stoga ponekad i suhoparnih tekstova čija je ciljana grupa sama branša, Konturini su prikazi usmjereni na svu zainteresiranu publiku, na ljubitelje likovne umjetnosti jednako kao i na profesionalne likovnjake.

Specifičnost Konture svakako predstavlja i pozornost udijeljena tržištu umjetnina. Budući da je ekonomski aspekt umjetničke produkcije od nesporne važnosti, praćenje te problematike pobuđuje zanimanje kako umjetnika, tako i galerista te kolekcionara i povremenih kupaca umjetničkih djela.

S pozicije HDLU-a – udruge koja je zainteresirana za društvenu vidljivost i dobrobit svojih članova – Konturino kontinuirano praćenje etabliranih umjetnika, ali i najnovijega stvaralaštva, koje se ogleda i u sustavnom predstavljanju novih generacija umjetnika – onih koji su u aktualnome trenutku potencijalni, odnosno budući nositelji hrvatske likovne umjetnosti – također zaslužuje isticanje i našu pohvalu.

GALERIJU FOTOGRAFIJA MOŽETE PREUZETI OVDJE.

ORGANIZATOR:

POKROVITELJ:

PARTNER: