Donosimo vam kratak intervju s Markom Zemanom, autorom izložbe “Običnosti”, koju još do kraja ovog tjedna (6.6.) možete pogledati u Galeriji Karas.

Foto: Juraj Vuglač

Marko Zeman rođen je 1975. u Zagrebu. Studirao je Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Zlatka Kesera, a diplomirao 2010. pod mentorstvom Zoltana Novaka.
Do sada je imao četiri samostalne izložbe u Galeriji Vladimira Filakovca, Galeriji Matice hrvatske, Galeriji Marisall te Galeriji SC, a izlagao je i na nizu skupnih izložaba.
Do sada je u svojim alegorijskim, maštom zaokupljenim, slikama crpio inspiraciju iz popularne kulture stripa, filma, glazbe i književnosti, stvarajući guste i tmurne krajolike (Iz podruma, u Galeriji Marisall 2011.) ili se pak okrenuo kolažu, sukobljavajući geometrijski grafizam (simbole koje opetovano ponavlja) s kakofonijom/kaosom svijeta u kojem živimo, stvarajući velike, žive, kolorističke kolaže/slike. I tu je koketirao s pop kulturom, no ni u kojem slučaju to ne možemo nazvati površnom fascinacijom, a inspiraciju je pronašao i u Kulmerovim ciklusima s kraja 1970.-tih (Radovi na papiru, u Galeriji SC 2013.).

U novom ciklusu radova, Zeman se okreće intimnijoj inspiraciji koju pronalazi u svakodnevnim običnostima – šetnjama, dječjoj igri i uporabnim predmetima.

Do sada si u svojim radovima bio više usmjeren na popularnu kulturu i tamo pronalazio inspiraciju? Ovaj se ciklus doima znatno intimniji? Kako je došlo do zaokreta?

Moguće je da se, gledana sa strane, ova promjena motiva čini kao zaokret, iako ja nemam takav osjećaj. I popularna kultura i intima su u jednakoj mjeri dio moje stvarnosti. Okružen sam i jednim i drugim. Često u prvom dijelu dana odem sam u šetnju šumom ili vožnju biciklom kroz prirodu, a u drugom dijelu istog dana odem na koncert, izložbu, pogledam film, listam časopis ili preko interneta konzumiram pop-sadržaj koji me zanima. Svakodnevno proživljavam i doživljavam i jedno i drugo. Da li ću se u svom slikarskom radu baviti jednim ili drugim, ovisi o mom trenutnom raspoloženju, ali i o svjesnoj odluci. Motivski, u muzičkim plakatima koje radim u zadnje vrijeme, prevladava pop-kultura, a na slikama izloženim u galeriji Karas u prvom planu je intima. Ustvari, likovno se stalno bavim i jednim i drugim. Osim tematika koje sam naveo, zanima me i pejzaž. Njime sam se bavio prije, a nadam se da ću se baviti i u budućnosti.

Kako je trenutna situacija s pandemijom i potresima utjecala na tvoj život i rad?

Na sreću, ne previše. U vrijeme dok su bile na snazi mjere protiv pandemije, radio sam na slikama koje sam izložio u Galeriji Karas. Da se koronavirus nije pojavio, pretpostavljam da bi taj vremenski period proživio na sličan način. Izložbu bi realizirali nekih mjesec i pol dana ranije, ali bi manje-više izgledala kao i sada. U svibnju sam također, u zagrebačkom klubu Močvara, imao dogovorenu izložbu muzičkih plakata koje radim. Ona je trebala biti povezana s rock-koncertom koji je, naravno, otkazan. Nadam se da ćemo taj događaj uskoro moći realizirati, iako još ne znamo novi datum.

 

Gdje sve pronalaziš inspiraciju za svoje radove? Tko su ti najveći uzori?

Što se tiče slikarstva i općenito likovnih umjetnosti, zanima me manje-više sve živo. Uzor mi može biti svako uspjelo likovno djelo kroz povijest umjetnosti. Od prethistorijske i antičke arhitekture, preko ranorenesansnog slikarstva, rokokoa, do crteža djece predškolskog uzrasta i omota sladoleda. Također, filmovi jako utječu na mene. Često znam biti fasciniram radom nekog redatelja i u nekim periodima mi njegova djela mogu puno više značiti od opusa nekog slikara. Filmove zaista vidim kao pokretne slike. Muzika također može biti pokretač i uzor. Ako se desi da mi je neka muzika popravila raspoloženje, da je na mene djelovala atmosferom koju je uspjela stvoriti, ja ću dobiti želju napraviti sliku koja djeluje slično. Moji interesi nikada nisu bili strogo vezani uz jedan stil. I u glazbi i u filmu i u književnosti i u likovnim umjetnostima, volim uživati u širokoj ponudi. Volim sve što je po mom sudu uspjelo i dobro.

 

Radiš li na nečemu novome? Što još možemo očekivati u budućnosti?

Konstantno radim na novim slikama. Imam puno ideja koje su trenutno u formi skica i koje malo po malo pretvaram u slike. U tom procesu događaju se brojna iznenađenja koja me jako vesele i trenutno ne znam koji će motivi prevagnuti – oni intimni ili oni okrenuti pop-kulturi, ali mislim da u slikarskom smislu neće biti nekih radikalnih zaokreta i da će sljedeća izložba biti logičan nastavak ove prče izložene u Karasu.

Razgovarala Nika Šimičić

 

Više o izložbi pročitajte na POVEZNICI.

Radno vrijeme Galerije Karas:
Sri – pet: 15 – 20 | Sub: 10 – 13
Ned, pon, uto, praznikom: zatvoreno.