Paulina Jazvić/Koraljka Kovač/Andrea Pavetić

Istraživanje značenja različitih ponavljajućih likovnih elemenata unutar vlastitih umjetničkih diskursa

21.svinja – 30. svibnja 2014.
Otvorenje izložbe u srijedu, 21. svibnja 2014. u 20 h

Galerija Karas

Praška 4, 10000 Zagreb

Radno vrijeme: uto-pet 11-19h, sub-ned 10-14h

Ponavljanje je pojava s kojom se svakodnevno susrećemo. Može se iskazivati rjeđe ili učestalije, u pravilnim ili nepravilnim razmacima, kao i uz određene varijacije ili bez njih. Ono predstavlja sociološki uvjetovanu činjenicu, ali je isto tako i neminovan pratitelj većine prirodnih, od čovjeka posve neovisnih, fenomena. Asocijacije vezane uz ponavljanje najčešće nisu afirmativne: monotonija, predvidljivost, dosada… Nimalo ne čudi da različite manifestacije ponavljanja u mnogim prilikama, zapravo, uopće i ne registriramo. Mora li to uvijek biti tako? U slučaju umjetničkog stvaralaštva zasigurno ne mora.

Paulina Jazvić, Koraljka Kovač i Andrea Pavetić umjetnice su različitih likovnih senzibiliteta i poetika, ali jedna ih osobina, diskretno ali ipak jasno vidljivo, na određeni način povezuje. U dosadašnjim opusima, naime, one su se – svaka na sebi svojstven i originalan način – služile upravo postupkom ponavljanja. Najnovija zajednička izložba ove tri umjetnice u tom smislu nedvojbeno predstavlja novi iskorak, jer one čimbenik ponavljanja u svojim radovima sada najprije u cijelosti osvještavaju, da bi ga potom, metodom svojevrsne komparacije, krenule aktivno istraživati i propitivati. Trodijelni prostor galerije autorice su ispunile trima medijski različitim i sadržajno posve samostalnim projektima, pri čemu svaki od njih u sebi sadržava određenu vizualnu inačicu ponavljanja. Tako je Andrea u prizemlju organizirala složenu ambijentalnu cjelinu, Koraljka je na prostrano odmorište od stubišta postavila svoj najnoviji slikarski ciklus, dok je Paulina – u suradnji s fotografom Andrijom Zelmanovićem – na katu realizirala rad sačinjen od tri fotografije većih dimenzija te obilja najobičnijih papirnatih vrećica ružičaste boje.

Andrea Pavetić svoju ambijentalnu cjelinu osmišljava jasno se referirajući na neke od projekata što ih je ranije realizirala. U svima se, dakako, isticao i princip ponavljanja, čime umjetnica transparentno ukazuje na kontinuitet vlastitih promišljanja. Dopuštajući promatračima prebiranje po nekim segmentima cjeline, ona ih poziva i na svojevrsnu interakciju, a time i dodatno uživljavanje u njen rad.  Ponavljanje se u Andreinom ambijentu manifestira na vizualnoj (umnažanje identičnih oblika), ali i izvedbenoj (tehnika fotokopiranja ili postupak otiskivanja već zadanih ornamenata uz pomoć prigodnih valjaka za ličenje) razini. Koristeći se isječcima fotokopiranih reprodukcija iz radova drugih umjetnika u kojima također postoji princip ponavljanja, Andrea Pavetić na lucidan će način posegnuti i za citiranjem. A promatramo li njen rad pažljivo i po segmentima, moguće je zamijetiti kako prevladavaju kružni oblici. Ne bez razloga. Upravo će, naime, oblik kružnice odnosno kružno kretanje – zahvaljujući svojim vizualnim i psihološkim učincima – već sami po sebi nedvojbeno sugerirati određeno ponavljanje.

I u slikama Koraljke Kovač oblik kružnice već će se na prvi pogled nametati kao osnovni čimbenik ponavljanja. Prostom rukom izvedenu nepravilnu kružnicu jasno ćemo, naime, razabirati na svakoj od šest izloženih slika, ali već i tijekom posljednjih nekoliko godina ona se, na određeni način, isticala kao središnji motiv gotovo svih Koraljkinih slika što ih je izvodila na papiru. Druga razina ponavljanja koju ovdje svakako valja istaknuti odnosi  se na specifičan način kako ova umjetnica izvodi svoje radove. Nakon što je aplicirala tanke slojeve papira – neki od njih imaju već gotove uzorke, što također sugerira ponavljanje – ona će ih potom višekratno premazivati bojom. Koraljka Kovač nedvojbeno je slikarica vlastitih emotivnih stanja, za čiju će poetiku od izuzetne važnosti biti izravan dodir s materijom te sâm čin slikanja shvaćen kao proces. Treću razina ponavljanja predstavlja, dakako, kolorit; sve izložene slike autorica je izradila u različitim varijacijama odnosno tonovima plave boje, baš kao što su na nekim njenim ranijim ciklusima dominirale žuta ili zelena.

Paulina Jazvić – za razliku od svojih kolegica koje stavljaju naglasak na individualne priče i emocije – u svojem se radu referira na društvenu stvarnost. Niz osoba s papirnatim vrećicama preko glave označavaju više nego jasnu kritiku nepovoljnog socio-psihološkog konteksta unutar kojega su danas ljudi, osobito oni mladi, primorani egzistirati. Umjetnica jasno poručuje kako obilje nepotrebnih informacija te izloženost različitim oblicima manipulacije potiru bilo kakvo kritičko promišljanje, što će nužno rezultirati gubitkom percepcije i sveopćim ravnodušjem. Agresivne marketinške odnosno reklamne strategije potrošačkog društva pritom nameću viziju kako je sve lijepo i ružičasto – boja papirnatih vrećica nije slučajno odabrana – dok se istinska stvarnost odvija u tami nametnutih i iskonstruiranih iluzija. I u mnogim prijašnjim Paulininim radovima bilo je moguće zamijetiti princip ponavljanja, a ovdje  se on iskazuje u nizu depersonaliziranih osoba i, još više, obilju istovjetnih ready-made ružičastih vrećica što samo čekaju da ih netko navuče na glavu.

Galerija Karas izložbeni je salon Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Izložbeni projekt posjetite do 26. siječnja. Radno vrijeme: uto-pet 11-19h, sub-ned 10-14h. Adresa: Praška 4, Zagreb, Hrvatska.