ZDRAVKO HORVAT

“Origo – autoportret umjetnika” (Work in Progress)

19.10.-30.10.2012.
Otvorenje 19. listopada 2012. u 20 sati.

Galerija Karas
Praška 4
10 000 Zagreb

Radno vrijeme:
utorak-petak 11-19
subota i nedjelja 10-14
ponedjeljkom zatvoreno

Origo ili otvorena pripovijest intime

„Kada više nema Povijesti na koju se možemo osloniti, kada nema više kolektivnih mitologija koje bismo izmislili, veliko je iskušenje povlačenja – hladnoga, autarkičnoga – prema mikropovijestima i prema osobnim mitologijama”.

Doista, Zdravko Horvat se protekle četiri, a napose zadnje dvije godine, kroz umjetničke projekte bavi vlastitom mikropoviješću, odnosno istraživanjem mogućnosti određivanja i praćenja strukture vlastitog života i identiteta u vremenu i prostoru. U početku je istraživao, ono što mu je najbliže, sebe samog, unutar mikrouniverzuma svakodnevnice, unutar granica vlastitog postojanja. Sjećanje je dohvaćao fotografijama, najodređenijim tragovima bitka, te crtežom, koji je svojom krhkom strukturom, ovisno o tome je li povlačen na zidu ili papiru, naglašavao karakter svoje efemernosti, kao i specifičnost prilagođavanja prostoru u koji je unesen.

Nastavljajući procesualan rad, Zdravko se ovaj put odmiče od autorskoga govora u prvom licu te s autoportreta skreće prema portretima, bilježeći nekoliko generacija svoje obitelji – bake i djedove s majčine i očeve strane, oca i majku. Referira se na određene situacije u svom i njihovim životima, koje prepoznaje kao ključne momente, koji su na izravan ili neizravan način formirali njegovu osobnost. Posežući za davnim sjećanjima koja se odražavaju na površinama izblijedjelih fotografija, on rekonstruira prošlost i iscrtava svojevrsnu obiteljsku, ali i društvenu kartu, čija se geografija slijeva u sadašnji trenutak, u prostor galerije. Zdravko postaje pripovjedač intime, a osobnu pripovijest iznosi u literarnom slijedu prologa i četiri poglavlja.

Interferencijom medija (fotografije, crteža, teksta) i fragmentarnošću iskaza, postiže specifičnu fluidnost, koja pomiče granicu između subjektivnog i objektivnog, stvarnog i nestvarnog, intime autora i intime promatrača koji ulazi u interakciju. Na određenim mjestima, naime, trag blijedi, priča na kratko prestaje, i gledatelj se uključuje svojom predodžbom „onoga što se dogodilo između” i pretpostavljenim zaključcima koji određuju daljnji tijek radnje. Predodžba se neosporno temelji na matrici vlastite povijesti i identiteta, što dovodi do ukrštavanja različitih i jedinstvenih osobnih mitologija.

U tim mnogostrukim spiralama naracija i sudbina, osvješćuje se početak – origo. Paradoks se nazire u neprestanom izmicanju, udaljavanju od početka i shodno tome davanju drugačijeg značenja, ovisno o točki s koje ga pokušavamo razabrati. U toj stalnoj napetosti ostvaruje se, zapravo, dinamika i otvorena nedovršenost samog djela, koje poprima u tom smislu dimenziju (životne) protočnosti i složenosti.

Barbara Vujanović

ZDRAVKO HORVAT
Rođen je 1980. godine u Zagrebu gdje je završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna.
2007. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (grafički smjer) u klasi profesora Ante Kuduza. Studijski je boravio na Le Quai école supérieure d’art
de Mulhouse u Francuskoj, a dva puta mu je dodjeljen rezidencijalni boravak Kunstenaarslogies u Amersfoortu, Nizozemska.