TUŽNI TROPI / SAD TROPICS
Raquel Versieux
Gabriela Mureb
Isabel Ramil
Željko Zorica

25.04. – 02.05.2012.

otvorenje u srijedu 25.04.2012. u 20 sati

Galerija Karas
Praška 4
10 000 Zagreb

……………………………………………..
Izložbu pogledajte:
radnim danom od 11-19 sati
vikendom od 10-14 sati
ponedjeljkom zatvoreno
……………………………………………..

Tužni tropi

“Numa terra radiosa, vive um povo triste.” (U blistavoj zemlji, žive tužni ljudi)
-Paulo Prado, Retrato do Brasil (1928, Slika Brazila)

Tristes Tropiques (Tužni tropi) je naslov najvažnijeg djela francuskog antropologa i filozofa Claude Lévi-Straussa, koje je prvi put izdano 1955. godine, a koje se odnosi na njegov posjet Brazilu. Dati ovaj naziv izložbi queer umjetnosti je više izazov, nego što je posveta. S obzirom na to da je bio osnivač strukturalizma, njegova razmišljanja o binarizmu, koja se odnose i na spol, što se kosi s velikim brojem identiteta koju predlaže queer teorija. Uz to, nitko ne zna zbog čega je Levi-Strauss smatrao da su tropi tužni. Možda je ova enigma imala smisla u preispitivanju stereotipne ideje da su tropi vesela mjesta. A i proslavi desete godišnjice Queer Zagreba pristaje izložba koja predstavlja izazov ustaljenom mišljenju o zemlji, naciji, predstavljanju i umjetničkoj simboličkoj apstrakciji, jer je upravo to bila namjera i postignuće ovog festivala u svakoj od tih deset godina.

Izložbu otvara Performance Sem-Título (Performans bez naziva) Gabriele Mureb (iz Rio de Janeira) u kojem se umjetnica stavlja u situaciju iz koje ne može pobjeći. I iako je toga svjesna, ona nastavlja pokušavati, i pokušavati, sve dok se ne izmori – ili dok se nešto ne razbije.

Instalacija Erosões de luz… (Erozije svjetla…) Raquel Versieux (iz Belo Horizontea) propituje našu sposobnost shvaćanja socijalnih problema čak i u slučaju da nas točka koja nestaje odvede negdje drugdje. Isabel Ramil (iz Porto Alegrea) govori o vlastitim queer osjećajima i samoći vukući paralele s Winnie, likom iz drame Sretni dani Samuela Becketta. Uz brazilski program, hrvatski konceptualni umjetnik Željko Zorica predstavit će vlastito viđenje civilizacija pomoću fotografske instalacije.

Ono što je zajedničko svim ovim radovima jest njihov suptilan pristup temama i/ili situacijama koje su zajedničke mnogim queer osobama, te kako se to prevodi u fluid općih kategorija i govori o subjektivnostima koja imaju sjecišta s queer stavovima i okolnostima. Čak i ako su ponekad razmještena.

André von Ah

………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Sad Tropics

“Numa terra radiosa, vive um povo triste.” (In a radiant land lives a sad people.)
-Paulo Prado, Retrato do Brasil (1928, Portrait of Brazil)

Tristes Tropiques (Sad Tropics) is the title of the most important work by French anthropologist and philosopher Claude Lévi-Strauss, first published in 1955, in which he relates his trip to Brazil. To give this name to an exhibition in a queer arts festival is more a challenge than an homage. As the founder of Structuralism, the author’s thoughts on binary categories, which also apply to gender, clash with the flux of identities proposed by queer theory. Also, nobody knows why Lévi-Strauss thought the tropics sad. It could be that challenging the stereotypical notion of tropical happiness might have been worth the enigma. It is also fitting to celebrate ten years of Queer Zagreb with an exhibition that challenges preconceived notions about a country, a people, representation and artistic symbolic abstraction, as this has been the festival’s intention and accomplishment for each one of those ten years.

The exhibition opens with Performance Sem-Título (Untitled Performance), a live performance by Gabriela Mureb (Rio de Janeiro) in which the artist will put herself in a situation from which she has no escape. And though she knows it, she will keep on trying, again and again to exhaustion-or until something breaks.

The installation Erosões de luz… (Light erosions…), by Raquel Versieux (Belo Horizonte), puts in question our ability to perceive social issues even when the vanishing point leads us somewhere else. Isabel Ramil (Porto Alegre), discusses her own feelings of queerness and loneliness in a parallel with Winnie, the character from Samuel Beckett’s play Happy Days. In addition to the Brazilian program, Croatian conceptual artist Željko Zorica unveils his own visions of civilizations with a photographic installation.

What all of these works have in common is their subtlety in the approach of issues and or situations that are common to many queers, and how that translates into fluid universal categories and speaks of subjectivities that have points of intersection with queer positions. Even if they are sometimes-misplaced.

André von Ah