Mario Romoda
PROMATRAČI
Galerija PM
19.5.-5.6.2016.

Otvorenje izložbe održat će se 19.5.2016. u 19.00h

Sentimentalnost samog trenutka na starijim obiteljskim fotografijama oduvijek je privlačila veliki dio moje pozornosti. Postoji nešto magično u trenutku koji je zaustavljen u prošlosti, upravo zato što u meni budi određeni vremenski kod koji sam zaboravio. Odlučio sam te stare fotografije osvijestiti i dati im novu priliku kako bi istražio svoju vremensku i obiteljsku pripadnost. Na platnima, slikajući prema fotografijama, prenosim  priče u kojima je moja obitelj zabilježena u posebnim situacijama koje obilježavaju jedan određeni mali spektakl, poput vjenčanja, sprovoda, svinjokolje. Ti su posebni trenuci na selu često i jedini događaji koji ostavljaju određeni trag u našim uspomenama. Svi ti događaji u meni pobuđuju neku određenu vrstu spektakla koji se ne može usporediti s brojnim kulturnim  događanjima koja razvijeniji gradovi mogu ponuditi. No upravo zato što su tako rijetki, takvi seoski trenuci dobivaju neku kulturnu intimnu atmosferu koja se čak može usporediti s određenim galerijskim ili nekim drugim kulturnim događanjem. Moja je pripadnost tom svijetu često popraćena osjećajem nostalgije za ljudima koji kao da postoje zatočeni u nekom drugom paralelnom svemiru, ali zapravo žive i u ovom. Žive blizu, ali jedan sasvim drugi život koji sam dužan osvijestiti, ponuditi gradu i civilizaciji. Ti su ljudi moja obitelj s kojom sam puno toga proživio, osvijestio i izgradio. Same radnje na fotografijama mijenjaju svoj smisao tako da figure prestaju biti samo intiman odraz postojanja, već dobivaju novu ulogu u kojoj su moji noćni promatrači suočeni s novim svijetom. Konture, tj. crtež određenog zabilježenog trenutka, presvlačim u obojeni kozmos u kojem trenutak možda ne postoji, kao što ne postoji ni vrijeme. Događa se zanimljiv kontrast vremenskog postojanja u kojem se svaki trenutak pretvara u nepostojanu bezgraničnost intime. Moja je želja bila fokusirati se više na Heroje koji nisu opipljivi u samo jednoj dimenziji. Ponekad su Heroji oni koji su u sjeni, čekaju. Neki Heroji nisu popularni i prijateljski nastrojeni. Heroji su svuda oko nas, neki čak i ne znaju da će to postati te se nikada ne žele smatrati jednim od njih. Noćni promatrači su posvuda, no što ako je svijet već završio, a mi nastavljamo obitavati u sjećanju na njega? Ne smatram da je to istina. Trebali bismo priznati da naš svijet ipak nije osuđen na propast, da ima budućnost upravo zbog toga što smo još u mogućnosti oživiti i osvijestiti prošli trenutak i dati mu novu priliku. Jedan svijet  nikad neće biti jedan, uvijek  su postojali i postojat će i drugi svjetovi u kojima se miješaju junaci sa stvarnim osobama.

No pravi je odgovor  da smo svi pomalo junaci koji opstaju bez obzira  na ubojstvo vlastitih podvojenih ličnosti koje prijete i jasno poručuju smrt egu. Ali ne potpunu. Uvijek postoji onaj drugi ti koji čeka, možda na nekoj drugoj planeti da se upozna sa samim sobom – tobom.

Mario Romoda

O umjetniku:

Mario Romoda rođen je u Vukovaru. Za vrijeme rata njegova obitelj odlazi na otok Krk gdje završava osnovnu školu, kada se i rađa njegov interes za umjetnost. Srednju školu završio je u Osijeku s tri priznanja — prva mjesta na državnim natjecanjima u crtanju i slikanju. Svoje uspjehe nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti koju upisuje 2005. Proglašen je najboljim studentom na trećoj godini studiranja. Godine 2010. dobiva titulu prvostupnika slikarstva. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u veljači 2012. u klasi profesora Zoltana Novaka. Trenutačno radi i slika na adresi Kučerina 1.

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport Grada Zagreba.