Doubling Space

http://borroworrob.info/

Konferencija i Natječaj za eseje (prezentacije) ili performanse
Subota, 08.03.2014., Zagreb, Hrvatska

ENG

Uvodne prezentacije Konferencije
Vito Acconci, umjetnik i dizajner
Franklin Boyd, profesorica umjetnosti i financija, odvjetnica, poduzetnica, kolekcionarka

1. Dio konferencije: Doubling Space
Uvod: Ana Hušman
Sonja Leboš, umjetnica
Bojan Mucko, umjetnik, filozof, etnolog
Odabrane prezentacije: biti će objavljene

2. Dio konferencije: Space as Asset
Uvod: Paolo Cirio, umjetnik, aktivist
Zlatan Krajina, teoretičar, Goldsmiths
Iva Marčetić, arhitektica
Tomislav Tomašević i Teodor Celakoski, osnivači udruga Pravo na grad i Zelena akcija
Odabrane prezentacije: biti će objavljene

U sklopu izložbe Borroworrob: In Search of Symetry, Peter Macapia i HDLU organiziraju konferenciju i Natječaj za eseje(prezentacije) ili performanse na temu grada, valute i prostora. Konferencija je organizirana u dva dijela, prema sljedećim temama:
1)    Doubling Space: Kako pojedinac udvostručuje, ponavlja i ‘savija’ prostor grada? Kako ga pojedinac razvija i reproducira?
2)    Space as Asset: Kako će se umjetnost uključiti u trenutačne globalne ekonomske tokove i one koji se tek pojavljuju, i kako će ta uključenost utjecati na grad i na logiku prostora na lokalnoj i međunarodnoj razini?

Doubling Space

Na mnogo načina suvremena umjetnička praksa udvostručuje i ‘savija’ prostor grada u njega samoga. Kroz povijest su se ovim pitanjem bavili mnogi umjetnici, od kojih je među prvima Manetova slika Bar u Folies-Bergerè (1882.) na kojoj je očito da se problemi klase, roda i spektakla uzdižu na površinu nove vidljivosti, istodobno kroz transformaciju slikarstva kao društvenog, komercijalnog i formalnog djelovanja. Koji su neki od važnijih suvremenih radova u kojima je prostor udvostručen i ponovljen u urbanom kontekstu, putem umjetničkog ili političkog djelovanja i koji su njihovi efekti? Kako takve prakse tvore forme prostorne preraspodjele i nove forme vidljivosti? Koje su povijesne, ekonomske, društvene i političke sile, čiji su one produkt? Kakve povijesti one žele uspostaviti? Do koje mjere se one razlikuju ili doprinose globalnim utjecajima preoblikovanja urbanog okoliša? Autori se potiču da rješenja tih pitanja pruže iz perspektive svoje vlastite prakse, prakse drugih, kao i iz kritičkih, povijesnih, suvremenih, geopolitičkih, društveno-ekonomskih, antropoloških, ili drugih perspektiva.

Allora i Calzadilla, Chalk, 1998-2002, Lima ; Francis Alÿs, Sometimes Making Something Leads to Nothing, 1997, Mexico City.

Space as Asset

Na globalnoj razini, financijalizacija umjetnosti je stvorila robusna tržišta koja i dalje ‘nadigravaju’ mnoga druga tržišta, čak i za vrijeme financijske krize, a vrlo vjerojatno i kao njezina posljedica. Iz ove perspektive umjetnost djeluje globalno u obliku valute. No postoje druge sile koje organiziraju razna umjetnička djelovanja, te stvaraju nove prostore i nove ekonomske odnose, unutar kojih je ”praksa” prostorno preraspodijeljena. Već u novijoj povijesti naprednih umjetničkih praksi, poput grupe WHW (What, How and for Whom? – Što, kako i za koga?) koje su surađivale sa revolucionarnim tendencijama poput Grupe Otolit, Slavs and Tatars, unutar kojih kolektiv preraspodjeljuje identitet i djelovanje unutar grupe radije nego dnevni red jednog umjetnika ili koncepta. Isto tako, u drugim slučajevima ”ekonomija” je prostorno preraspodijeljena. Umjetnici poput Paola Cirija koriste hakiranje kao sredstvo uvođenja aktivizma u umjetničkom i estetskom kontekstu, preprodajući imovine ostatka imovine i razotkrivajući tajne izvore bogatstva i još dublje tajne gospodarstva. U nekim drugim primjerima, kvazi-institucionalne prakse, poput E-fluxa, stvorile su vremensku banku u kojoj su dobra i usluge preraspodijeljena putem društvenih mreža i gdje razmjena zahtijeva interakciju, a time i stvaranje prostora.

Kako umjetnost postaje sve više razvijena kao globalni oblik ulaganja i kako je broj svjetskih umjetničkih sajmova sve veći, u stalnoj potrazi za lokalnim umjetničkim djelovanjima i regionalnim trendovima, suvremene kritičke umjetničke prakse neprestano ispituju umjetnost kao robu, imovinu i objekt. No, one sve više preoblikuju prostorne prakse i preraspodjelu ekonomske logike, koja umjetnost definira kao kulturnu vrijednost. Kako se ovaj svjetski trend odražava na Zagreb, regionalno na Balkan, i na koji način su sile koje su oblikovale regiju, daleko od ili protiv mnogih od tih globalnih sistema? Koje prostore umjetnost nastoji preraspodijeliti, kako i za koga? Sudionici konferencije pozvani su da razmisle o ovoj temi iz perspektive svoje vlastite prakse, prakse drugih, i iz povijesnih i filozofskih, političkih, ekonomskih, geografskih, arhitektonskih, psihoanalitičkih, antropoloških i drugih stajališta.

Christie’s Auction Advertisement for Urs Fischer, Untitled (Lamp/Bear), Installed in plaza of Seagram Building: Slavs and Tatars, PrayWay, 2012.

Upute za podnošenje prijave
Molimo da na engleskom jeziku u jednom pdf dokumentu, ne većem od 1 MB, dostavite traženo:
1)    Naslov prezentacije
2)    Ime autora / izlagača/ ili grupe, e-mail adresu i broj telefona
3)    Sažetak do 200 riječi.
4)    Biografija do 100 riječi
5)    Ukoliko imate web stranicu molimo da priložite i url
6)    Možete uključiti još jednu dodatnu stranicu za slike

Za sudjelovanje na predavanjima Doubling Space, pošaljite podatke na doubling@borroworrob.info
Za sudjelovanje na predavanjima Space as Asset, pošaljite podatke na asset@borroworrob.info

Rok za podnošenje sažetaka: 21.02.2014. Popis odabranih prezentacija biti će objavljen 23.02.2014.

Za sudionike koji žele predložiti nešto drugačiju temu ili temu suprotnu zadanoj, no još uvijek vezanu za dvije zadane teme, molimo da svoje prijedloge šalju na neither@borroworrob.info

Za upite o konferenciji: info@borroworrob.info
Za upite o novinara: press@borroworrob.info
HDLU: galerija@hdlu.hr
Web stranica konferencije: http://borroworrob.info

Konferenciju organiziraju Peter Macapia/labDORA, u suradnji s Danicom Selem i Tončijem Antunovićem za izložbu Borroworrob: In Search of Symetry te u suradnji s HDLU-om, http://borroworrob.org/exhibition

Borroworrob su podržali FACE Croatia, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, EPSON, Pozor, AkzoNobel – Dulux, Hotel Sheraton i Urban Stay Zagreb Agency.

Proširene teme

Doubling Space

1969. godine Vito Acconci je dokumentirao rad u kojemu je slijedio nepoznate osobe kroz grad i zapisao bilješke svoga slijeđenja na kartice. Činio je to sve dok subjekti ne bi ušli u svoje ”privatne” prostore. Putem jednostavnog čina, udvostručio je prostor grada, ‘savio’ ga i promijenio ga po jednostavnoj formuli. 2001. godine Sanja Iveković je rekreirala luksemburški Spomenik sjećanja, Gëlle Fra, kao trudnu ”Rosu Luxemburg”, ponavljajući simbol i spomenik, zavijajući prostor u sebe samoga, kroz prostor grada. Rad Susan Lacy ”Između vrata i ulice”, poziva feministice da rasprave probleme žena na stubama bloka u Prospect Hights, Brooklyn. Thomas Hirschorn postavio je Gramsci spomenik unutar niskobudžetnog projekta u Bronxu, New York, koji je djelovao kao lokalno društveno središte za predavanja, poeziju, novinske publikacije, Gramsci muzej i radio postaja.

Svaki od navedenih primjera tvori različite prostore, intervencije, scenarije. Oni redefiniraju ono što je oduvijek iskustvo grada, njegovu povijest, odnose; s kojima se sada suočavamo  na sasvim drugačiji način. Kroz to ponavljanje prostor za promatrača postaje više pitanje nego pretpostavka. U djelu ”Autor kao proizvođač”, Waltera Benjamina, postavlja se pitanje što je najuže područje između političkog sadržaja i estetske tehnike, gdje se presavijaju i umnožavaju? Više suvremenih praksi, poput one Elmgrena i Dragesta Kada se zemlja zaljubi sama u sebe (2008.), uvode specifičan problem gdje je narcizam uveden među svjetsku publiku kao ironija njihovih vlastitih (globalnih) želja. Za razliku od toga, rani društveno-politički projekti, poput onoga Mirele Ukele Društveno zrcalo (1983.) usmjerenog na publiku u paradi u kojoj ironija ne može igrati tako specifičnu ulogu te razlika između dva kritička pristupa postaje sve više naglašena.

Space as Asset

Umjetnost oprostoruje novac, odgađajući ili stvarajući poreze, raspodjeljujući dividende unutar umjetničkih fondacija, cirklulirajući investicijama, umnožavajući bankarske i financijske usluge, potičući globalnu trgovinu i turizam kroz rastuću funkciju sajmova, učvrščujući status vrhunskih suvremenih umjetnika kroz aukcijske kuće i simultani globalni uspon umjetničkog školovanja.
Istodobno, novac oprostoruje umjetnost, šalje ju u skladište, izlaže unutar prostorija velikih korporacija, raspodjeljuje među kolekcionarima koji sudjeluju u financiranju, seli s jednog sajma na drugi, stvara novu publiku i društvene prostore, pretvara u spektakl i raspodjeljuje kao radikalni oblik znanja, ali koji posjeduje komercijalne osobine. Mnoge prakse tijekom posljednjeg desteljeća su istraživanja o ekonomiji i financiranju kao društvenom eksperimentu. Te prakse uvode sile očito suprotne vodećim tržišnim trendovima, neovisno o  razvoju ili spekulacijama nekretnina na tržištu. I dok novac i valuta i nisu poput kritičkih subjekata analize, postaje jasno da se današnje prakse (i problemi) ne suočavaju više samo s novcem, kao očitim objektom ili sistemom. Zapravo, priroda novca kao oblika razmjene (Marx) i njegove institucionalne povijesti (Foucault) ukazuje na dva najdosljednija, ali pomalo kontradiktorna tumačenja. No ipak, dvosmislena priroda razmjene vrijednosti i kritičko i povijesno razumijevanja novca, kao sredstva za održavanje asimetrije u odnosu snaga, čini se ustvari dosljedno.  S ove točke gledišta, pojedinac želi znati kako će sadašnji i budući trendovi u definiranju i korištenju valute utjecati na naše razumijevanje prostornih odnosa.